Neznanje je blaženstvo

Neznanje je blaženstvo

"Što ti nedostaje u Britaniji?" Pitao sam oca nekoliko mjeseci nakon što su se on i moja majka preselili u Francusku 2010. Na trenutak je pomislio: "Nisam siguran da mi Britanija nužno nedostaje, ali postoje određene stvari za koje znam da mi nedostaju", odgovorio je. "Osjećam se loše što neću glasati. Kao da sam nekoga iznevjerio..."

O ovome razmišljam sada, nakon skoro mjesec dana našeg putovanja, jer za nešto više od tjedan dana u Škotskoj će se održati referendum o neovisnosti. Čak i ako ne mogu sudjelovati u glasovanju, rezultat će me duboko pogoditi.

Ja sam Britanac (ne Englez), moje prezime (Watson) je škotsko - i imamo svoj vlastiti tartan, provodio sam svoja tinejdžerska ljeta u Škotskoj i još uvijek redovno idem na putovanja sjeverno od granice na kampiranje i planinarenje. Volim Škotsku i volim Škote; to i oni su dio zemlje iz koje dolazim. Ova država bi se mogla raspasti.

Nisam čak ni siguran kakav želim da bude ishod. Kao što sam rekao, smatram se Britancem i za mene Velika Britanija uključuje Škotsku. Rekavši to, vjerujem u demokraciju i jednakost i ako Škoti misle da bi im bilo bolje kao neovisnoj naciji i da tako glasaju, onda se s tim ne mogu ne složiti.

Da sam u Londonu, bio bih zalijepljen za laptop, gledao bih vijesti i čitao novine, proučavao najnovije ankete, analizirao mišljenja urednika, pratio debate.

Umjesto toga, ovdje vani, tisućama milja daleko, razmišljam o najboljem načinu da otvorim kokosov orah, gdje ćemo odsjesti na Fidžiju i hoćemo li ili ne otići na otok Iririki na kupanje i ručak kasnije danas - sasvim pošteno, površne stvari. 100% sam siguran da bih radije bio ovdje nego u Londonu, ali ne mogu se otresti osjećaja da nešto propuštam.

Za otprilike osam mjeseci bit će još jedno važno glasovanje - izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu. I ako se naši resursi drastično ne smanje, vjerojatno ću propustiti i ovo glasovanje. Još jednom će biti velika jer bi moglo postojati nekoliko mogućnosti: moguća je pobjeda konzervativaca ili laburista ili neka druga desničarska koalicija.

Svatko tko me poznaje također zna koliko sam bio povrijeđen nakon zadnjih izbornih rezultata i dubokih promjena koje su od tada utjecale na moju zemlju. Gdje god da se nađem u vrijeme izbora (negdje u Južnoj Americi, pretpostavljam), siguran sam da bih tamo radije bio, ali također mislim da ću se osjećati kao da nešto propuštam.

Ne radi se samo o politici, nego o vijestima općenito. Danas sam pročitao da je u Ukrajini dogovoreno primirje, barem privremeno. Ovo je prvi događaj koji sam stvarno snimio o krizi u nekoliko tjedana.

Shvaćam da nemam pojma što se događa ili se dogodilo u Gazi, Siriji i ostatku Bliskog istoka - sve su to bili naslovi kad sam otišao. Britanske i svjetske vijesti općenito pomalo su nepovezane i daleke - osjećam se kao da me trenutačno ne dotiču pa se osjećam neznanjem i krivim. Shvaćam što je moj otac mislio. Ne samo da nešto propuštam, nego i iznevjeravam nekoga.

S druge strane, Norwich je do sada ove nogometne sezone odigrao pet utakmica od kojih nisam vidio niti jednu. Engleska kriket reprezentacija poražena je od Indije u jednodnevnoj seriji i niti jednom nisam zavapio od očaja jer smo jeftino prepustili još jedan wicket. Rosberg i Hamilton išli su kotač uz kotač i sudarili se na Velikoj nagradi Belgije, a ja cijelo vrijeme nisam mogao zadržati dah u iščekivanju.

Čudan je osjećaj propustiti nešto. Ovo putovanje je nešto o čemu razmišljam više od godinu dana. Planirao sam ovo putovanje i štedio za ovo putovanje i žrtvovao sam se za ovo putovanje i zato mislim da zaslužujem ovo putovanje. Ne bih htio umjesto toga otići kući, otvoriti laptop, čitati novine i gledati TV. Umjesto toga, propustio bih ovo putovanje.

Mislim da je najvažnije zapamtiti da će vjerojatno biti samo nekoliko puta u životu da ću otići na ovakvo putovanje. U redu je propustiti vijesti i neke događaje. U redu je s vremena na vrijeme biti pomalo neuk. I u redu je ne osjećati svaku agoniju još jedne razočaravajuće sezone u Norwichu - to će ionako vjerojatno biti bolje za moje zdravlje.

Bio ja u Ujedinjenom Kraljevstvu ili ne, škotski će narod glasati za svoju budućnost, Ujedinjeno Kraljevstvo će izabrati još jednog nesposobnog političkog vođu, Bliski istok će ostati nestabilan, a engleski udarači nastavit će se varati. Imat ću dovoljno vremena da se brinem o tim stvarima u budućnosti i bio bih budala da pomislim da ih mogu promijeniti iz svog stana u istočnom Londonu.

Možda je neznanje blaženstvo na samo godinu dana.
.