Spomenik Pearl Harboru: britanski pogled

Spomenik Pearl Harboru: britanski pogled

Naš dan počinje 50-minutnim čekanjem na autobus na glavnoj prometnici Honolulua. Sat vremena kasnije puzimo u višetračnom prometu glavnog grada - nije ono što smo zamišljali kada smo planirali naše 13 kilometara dugo putovanje do navodnog rajskog otoka.

Kia me pogleda. "Nadam se da je ovo vrijedno toga", kaže ona tonom koji zvuči slatko ušima, ali obećava puno boli.

"Hoće", uvjeravam je, tiho gutajući.

Kao sin profesora povijesti, dugo sam bio fasciniran prijelomnim događajima prošlih dana. Počelo je s malim, dirljivim nalazima poput činjenice da više vojnika umire od bolesti nego od nasilja ili da više vojnika umire nakon rata nego prije zbog depresije kod veterana. Ti ljudi, njihovi životi, njihove odluke činili su se toliko većim, toliko tužnijim od mojih.

alt="Fotografije spomenika Pearl Harbor">

Sjećam se da sam s 13 godina posjetio plaže Normandije, mjesto iskrcavanja na Dan D u Drugom svjetskom ratu; mjesto gotovo 20.000 žrtava. Zrak je bio težak i miran, mjesta jednostavna i neukrašena. Imalo je osjećaj tuge–ali ne one velike, pretjerane, domoljubne vrste. Više suzdržane, nježne vrste; onakva koja ti seže do kostiju i tjera te da drhtiš od hladnoće.

Kao Englez, uvijek sam se osjećao vrlo povezanim s događajima u Normandiji.

Pearl Harbor se, s druge strane, uvijek osjećao daleko. Dogodilo se na drugom mjestu u drugo vrijeme s drugim ljudima. Dok putujemo do mjesta napada, sjedim i pitam se hoće li se isto dogoditi i meni.

Naš posjet počinje tako što nas zaštitar zamoli da svoje torbe ostavimo u garderobi po cijeni od 3 dolara po torbi. Počnem kolutati očima (što bih više mogao tražiti od poludjelog kapitalizma?), ali stanem kad on namigne i kaže: "Jedna ti je torba veća od druge, pa da sam na tvom mjestu, uzeo bih malu u veliku i platio samo jednu."

nasmiješim se. Nakon što smo položili torbu(e), moje drugo iznenađenje dolazi kada shvatim da je ulaz na spomenik besplatan. Ovo se čini daleko prikladnijim od naplaćivanja spomenika ljudima koji su izgubili živote.

alt="Fotografije spomenika Pearl Harbor">

Dobivamo ulaznice za glavni spomenik, jedan od nekoliko dijelova povijesnih mjesta Pearl Harbora. Sva su mjesta dio Hrabrosti iz Drugog svjetskog rata u Pacifičkom nacionalnom parku, kojim upravlja izvrsna služba Nacionalnog parka. Ostala područja i izložbe uključuju, između ostalog, pristup bojnom brodu Missouri, podmornici USS Bowfin i Muzeju pacifičke avijacije. Može proći nekoliko sati ili čak dana da se vidi svaki odjeljak.

Imamo jedan dan na Oahuu, pa se držite glavnog spomenika. Memorijalne sjednice počinju u sat vremena, ali imajte na umu da se tijekom ljetnih mjeseci može čekati dva do tri sata.

Naša sesija počinje 15-minutnim filmskim kolutom prikazanim u zamračenoj dvorani. Čuvar parka govori o događajima od 7. prosinca 1941. Njezin ton je prijateljski i pun poštovanja, bez ratobornog nacionalizma tako često prisutnog u razgovorima o modernom američkom (i britanskom) ratovanju.

Vidimo snimke tog povijesnog jutra, čujemo priče o vojnicima koji su zbrisani u nekoliko sekundi, o cijelim brodovima uništenim u nekoliko minuta. Zamišljamo strah i histeriju, kaos i hrabrost, a iako se to dogodilo na drugom mjestu u drugo vrijeme s drugim ljudima, Pearl Harbor nam uspijeva staviti knedlu u grlo.

Kad uloga završi, u kući se pale svjetla. Pripadnici publike stoje ošamućeni, ravnaju kosu i zakopčavaju kapute kako bi se pribrali.

Napuštamo dvoranu i ukrcavamo se na brod do mjesta gdje je potopljeni USS Arizona, koji još uvijek leži ispod površine vode samo nekoliko stotina metara od obale. Njegov potonuli trup hrđa i propada, istrošen desetljećima korozije i još uvijek curi ulje u boji tinte proliveno tog tragičnog jutra.

Hodamo oko bijelog, spokojnog spomenika, upisujući imena 1102 mornara koji su tog dana poginuli na Arizoni. Na brodu je bilo 1.512 ljudi.

• alt=“Fotos vom Pearl Harbor Memorial“>
• alt=“Fotos vom Pearl Harbor Memorial“>
• alt=“Fotos vom Pearl Harbor Memorial“>
• alt=“Fotos vom Pearl Harbor Memorial“>
• alt=“Fotos vom Pearl Harbor Memorial“>
• alt=“Fotos vom Pearl Harbor Memorial“>

Kada je posljednja i posljednja bomba pogodila Arizonu tijekom dvosatnog zračnog napada 7. prosinca 1941., probila je oklopnu palubu u blizini skladišta streljiva i detonirala spremnike u katastrofalnoj eksploziji. Više od polovice ljudi koji su poginuli tijekom napada na Pearl Harbor umrlo je na brodu USS Arizona.

Imajući to na umu, posjetitelji istražuju instalaciju gotovo nečujno. Dok hodamo uokolo, čini mi se da ovaj spomenik, poput plaža Normandije, potiče tiho sjećanje. Nema videozapisa s objašnjenjima ili velikih infografika i šokantnih statistika nalijepljenih po zidovima. Zapravo, brinem se da bi to moglo biti neodoljivo za one koji nisu ljubitelji povijesti.

Okrenem se Kiji. "Žao mi je što se više nema što vidjeti."

Ona uzvraća osmijeh. "Ne mora biti ovako. Ne ovdje."

Drži me za ruku i zajedno se vraćamo čamcem na obalu.

Bilo da ste Amerikanac ili ne, ljubitelj povijesti ili samo zainteresirana strana, Pearl Harbor Memorial ima istu dirljivu notu. Pravi savjet.

Odbrojavanje do Pearl Harbora: Dvanaest dana do napada pretvara početak najzloglasnijeg dana u američkoj povijesti u triler s tempiranom bombom. Nikada prije nije se pokazala tako nemoguća priča za koju ste mislili da je znate.
.