Pearl Harbour Memorial: Pogled na Britance

Pearl Harbour Memorial: Pogled na Britance

Naš dan započinje 50-minutnim vremenom čekanja u autobusu u glavnoj cesti Honolulu. Sat vremena kasnije u glavnom gradu u glavnom gradu puzamo u glavnom gradu -a ne ono što smo zamislili kada smo planirali putovanje od 13 kilometara u navodni otočni raj.

Kia me pogleda. "Nadam se da se to isplati", kaže ona tonom koji zvuči slatko u ušima, ali obećava puno boli.

"Bit će", uvjeravam je i tiho progutati.

Kao sin učitelja povijesti, dugo sam fascinirao revolucionarne događaje prošlih dana. Sve je počelo s malim, pokretnim nalazima poput činjenice da više vojnika umire od bolesti nego nasilja ili da nakon završetka rata više vojnika umire od veterana zbog depresije. Ti ljudi, njihov život, njihove odluke izgledale su toliko veće, toliko tužnije od mojih.

Alt = "Fotografije Memorijala Pearl Harbor"

Sjećam se da sam u dobi od 13 godina posjetio plaže Normandije, scenu slijetanja D-Day-a u Drugom svjetskom ratu; Mjesto gotovo 20 000 žrtava. Zrak se osjećao teško i tiho, mjesta jednostavna i neovlaštena. Imao je osjećaj tuge-Ali ne i veliki, pretjerani, domoljubni način. Radije rezervirana, nježna vrsta; Način na koji vas prodire u kosti i tjera vas da drhti od hladnoće.

Kao Englez, uvijek sam se osjećao vrlo povezano s događajima u Normandiji.

Pearl Harbor, s druge strane, uvijek se osjećao udaljeno. Dogodilo se na drugom mjestu u drugo vrijeme s drugim ljudima. Na našem putovanju do mjesta napada, sjedim tamo i pitam se hoće li me to upoznati na isti način.

Naš posjet započinje tražeći od nas da svoje torbe ostavimo u garderobi po cijeni od 3 dolara po torbi. Počinjem se kotrljati očima (što bih mogao očekivati ​​više od ludog kapitalizma?), Ali zaustavljam se kad namigne i kaže: "Jedan od vaših džepova veći je od drugog, pa bih uzeo mališane u velikoj mjeri i platio samo jedan."

Osmjehnem se. Nakon što sam položio našu torbu, moje drugo iznenađenje dolazi kad otkrijem da je ulazak u spomen besplatno. Čini se da je to daleko prikladnije nego povećati naknade za sjećanja na muškarce koji su izgubili život.

Alt = "Fotografije Memorijala Pearl Harbor"

Dobivamo ulaznice za glavni spomenik, jedan od nekoliko odjeljaka povijesnih mjesta Pearl Harbour. Sve su dijelove dijela hrabrosti iz Drugog svjetskog rata u Pacifičkom nacionalnom parku, kojom upravlja izvrsna služba Nacionalnog parka. Ostala područja i eksponati uključuju pristup bojnom brodu Missouri, USS-podmarinu Bowfin i Pacifički zrakoplovstvo. Može proći nekoliko sati ili čak dana da biste vidjeli svaki odjeljak.

Imamo dan u Oahuu, pa ostanite na glavnom spomeniku. Sastanci spomenika počinju svakih sat vremena, ali budite upozoreni da u ljetnim mjesecima može biti dva do tri sata.

Naša sesija započinje 15-minutnom filmskom ulogom koja je prikazana u zamračenom kazalištu. Parking čuvar govori o događajima od 7. prosinca 1941. godine.

Vidimo snimke ovog povijesnog jutra, čujemo priče vojnika koji su izbrisani u sekundi, čitavih brodova koji su uništeni u roku od nekoliko minuta. Zamišljamo strah i histeriju, kaos i hrabrost, i iako se to dogodilo s drugim ljudima u drugom mjestu u drugo vrijeme, Pearl Harbor uspijeva nas udariti u knedle.

Kad uloga završi, kućna svjetla počinju. Članovi publike stoje tamo, kosa i gumbi izglađuju kapute kako bi povratili verziju.

Napuštamo kazalište i odlazimo na mjesto potopljenog USS Arizone na brodu, koji je još nekoliko stotina metara od obale ispod vodene površine. Njegovi potopljeni trupci i padovi, opušteni su desetljećima korozije i još uvijek liže ulje s tintom koje je proliveno tog tragičnog jutra.

Šetamo bijelim, tihim spomenikom i uzimamo imena 1.102 pomoraca koji su tog dana umrli u Arizoni. Na brodu je bilo 1.512.

• Alt = "Fotografije Memorijala Pearl Harbor"
• Alt = "Fotografije Memorijala Pearl Harbor"
• Alt = "Fotografije Memorijala Pearl Harbor"
• Alt = "Fotografije Memorijala Pearl Harbor"
• Alt = "Fotografije Memorijala Pearl Harbor"
• Alt = "Fotografije Memorijala Pearl Harbor"

Kad se posljednja i posljednja bomba sastala u Arizoni tijekom zračne racije s dva sata 7. prosinca 1941., prodirala je u oklopnu palubu u blizini skladišta municije i detonirala časopise u katastrofalnoj eksploziji. Preko polovice ljudi koji su umrli tijekom napada na Pearl Harbor umrli su na brodu USS Arizona.

U tom smislu, posjetitelji istražuju instalaciju gotovo beskonačno. Kad šetamo uokolo, primjećujem da ovaj spomenik, baš kao i plaže Normandije, potiče tiho sjećanje. Ne postoje objašnjeni videozapisi ili velike infografike i šokantne statistike koji su popločeni nad zidovima. U stvari, brinem se da bi to moglo biti neodoljivo za obožavatelje koji nisu povijesti.

Kontaktiram Kia. "Žao mi je što više nema vizije."

Ona se nasmiješi. "Ne mora biti. Ne ovdje."

Ona drži moju ruku i zajedno vraćamo čamac natrag u banku.

Bez obzira jeste li Amerikanci ili ne, osoba zainteresirana za povijest ili samo zainteresirana stranka, Memorijal Pearl Harbor pobjeđuje istu disku ocjenu. Točan nagovještaj.

Odbrojavanje do Pearl Harbor: Dvanaest dana do napada pretvara pripremu za najozloglašeniji dan u američkoj povijesti u otkucavajući triler bombe. Nikada prije nema priču za koju je mislila da je znala da ih je tako nemoguće izbaciti iz njihovih ruku.
.