Lone Ranger: Jahanje u Crnoj Gori

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am und aktualisiert am

Dok je Peter odlazio na penjanje u Rusiju, ja sam odlučila učiniti nešto puno ugodnije: jahati konja u Crnoj Gori, bila sam sama na više načina. Ovo je bio moj prvi put da putujem bez Petera ove godine; Bila sam jedina osoba koja nije govorila francuski na našoj turneji od sedam noći; Bio sam jedini vegetarijanac u grupi; a ja sam bio daleko najmanje iskusan vozač. 'Svejedno', pomislio sam prvog dana. Mogao bih provesti tjedan usavršavajući svoje jahanje i francuski u isto vrijeme. Ispostavilo se da je jedini rječnik koji sam naučio bila francuska riječ za poriluk (poireau), ali moje vozačke vještine...

Lone Ranger: Jahanje u Crnoj Gori

Dok je Peter otišao na penjanje u Rusiju, ja sam odlučila raditi nešto puno ugodnije: jahati u Crnoj Gori

Bio sam sam na više načina. Ovo je bio moj prvi put da putujem bez Petera ove godine; Bila sam jedina osoba koja nije govorila francuski na našoj turneji od sedam noći; Bio sam jedini vegetarijanac u grupi; a ja sam bio daleko najmanje iskusan vozač.

'Svejedno', pomislio sam prvog dana. Mogao bih provesti tjedan usavršavajući svoje jahanje i francuski u isto vrijeme.

Ispostavilo se da je jedini vokabular koji sam naučio bila francuska riječ za poriluk (poireau), ali moje vozačke vještine su se skokovito poboljšavale (doslovno) unatoč nekoliko neravnina na putu.

Moj relativni nedostatak iskustva postao je odmah očit kada smo prvi put sreli naše konje drugog dana. Pozdravio sam Vranca, snažnog mužjaka premazanog crnom čokoladom, i počeo ga gladiti po grivi.

alt=“Trojka konja na ispaši na našem jahačkom izletu u Crnoj Gori”>Atlas i čizmeTrio naših konja

U međuvremenu, moji kolege jahači uzeli su četke za čekinje i sakupljače kopita i počeli njegovati svoje konje tečno učinkovito. U prošlosti sam uzeo desetak satova jahanja, ali nikad prije nisam čistio kopita.

Srećom, Anne, sitna umirovljenica u kožnim čizmama i kaubojskom šeširu, priskočila mi je u pomoć. Pokazala mi je kako poškakljati Vranca po nozi da podigne kopita i pomogla mi da ih dobro očistim.

Zadovoljan uloženim trudom, popeo sam se na Vranac i uskoro smo krenuli. Odmah me se dojmio krajolik. Putovanje sam odabrao uglavnom jer se poklopilo s Petrovim usponom u Rusiji, a nisam ni slutio da će jahanje u Crnoj Gori biti tako lijepo.

Jutro smo proveli vijugajući kroz žute livade bobičastog voća pod blagim grijaćim suncem. Krajolik koji zijeva bio je savršen za jahanje: bujan, šaren i plodan.

Nakon četiri sata u sedlu, zaustavili smo se na ručku, i dok sam gledao kako jahači pričvršćuju svoje konje čvorom za brzo otpuštanje, osjetio sam akutnu nesposobnost.

Kao što će vam Peter reći, imam neobjašnjiv problem s mjeračima, kopčama, patentnim zatvaračima, kopčama, čvorovima i bravama (ako je to poznati nedostatak, neka mi netko kaže jer se osjećam kao idiot). Nepotrebno je reći da sam imala poteškoća vezati čvor, pogotovo zato što to nikad prije nisam učinila. Jedna od mojih putnica – ovaj put Mathilde – priskočila mi je u pomoć i pomogla mi da zavežem (i ponovno zavežem) potreban čvor.

alt=“Jahanje u Crnoj Gori”>Atlas i čizmeMoj pokušaj brzog otpuštanja čvora

Imali smo obilan ručak kačamak (topla i masna kukuruzna krupica pomiješana s domaćim sirom) i punjene paprike (paprike punjene mesom, rižom i rajčicama), a nakon toga rakija, bezbojna rakija sa 40% alkohola!

Ubrzo smo ponovno bili spremni za vožnju. Vrativši se na naše konje, lutali smo valovitim pašnjacima sve dok najmlađi jahač u grupi nije uvjerio našeg vodiča da nam dopusti galop.

Kad smo krenuli, Vranac je - željan galopa - proletio pored konja ispred. Moj nedostatak iskustva ponovo je došao do izražaja kada ga nisam mogao obuzdati i on je jurnuo naprijed. Adrenalin mi je bubnjao u ušima i misli su mi se vratile na satove jahanja zbog njihovog najvažnijeg pravila: uvijek ostani miran. Imajući to na umu, opustio sam svoj stav, zatim povlačio i opuštao i povlačio i popuštao uzde sve dok se Vranac nije ponovno smirio.

alt="Tipične scene na našoj vožnji u Crnoj Gori">Atlas i čizmeTipične scene tijekom jahanja u Crnoj Gori

Nakon što je dnevna drama završila, izdržali smo ostatak poslijepodneva bez incidenata i nezgoda. To se dogodilo trećeg dana. Dogodilo se na planinskom prijevoju na komadu strme stijene. Naši su se konji polako i pažljivo kretali oko stijena. Potapšao sam Vranca kako bih ga uvjerio da radi dobar posao. Nažalost, izgubio je oslonac na posebno skliskom dijelu i pao na lijevi bok.

Vranac je najviše podnio udarac, ali sam i ja udario o tlo i djelomično ostao priklješten ispod njega. Osjetio sam oštar nalet panike kad se uspravio, a ja sam izgubio uzde, dok mi je lijevo stopalo još uvijek bilo u stremenu. Kad bi odlučio pobjeći, vukli bi me po stijenama. Vranac je napravio nekoliko nesigurnih koraka naprijed, ali je onda milosrdno stao. Otresao sam nogu i brzo ustao da izbjegnem udarac.

Naš glavni vodič, Millena, sjahala je i pregledala moje kosti i modrice. Svima (meni najviše) je laknulo kad su vidjeli da smo Vranac i ja dobro. Nije me boljelo, ali prvi put sam pao s konja, a kad sam podigao jednu ruku, primijetio sam da se trese. Moj se šok ubrzo pretvorio u neugodu i bio sam zahvalan na Milleninom jednostavnom tonu dok mi je rekla da se vratim na konja. Ipak smo bili u planinama i nismo mogli pješice prijeći udaljenost.

Zipline snimke: Mathilde Coolen

Došao sam do svoje najniže točke 4. dana. Bio sam u bolovima od vožnje, u modricama od pada, vruć i smetao mi je moj gornji dio dugih rukava, zbog kojeg sam se kuhao na vrućini. Dok smo sjedili za ručkom, a oko mene je tekao razgovor na francuskom, tiho sam brojao preostale dane vožnje. Mogu li doista ostati u sedlu još tri dana? Jesu li moja umorna telad mogla izdržati još 15 sati vožnje? Može li moj britanski osjećaj izdržati još tri dana amaterske sramote?

Srećom, to poslijepodne stvari su krenule na bolje. Millenna je zamijenila mog snažnog, živahnog konja za mirnijeg, nježnijeg. Jahanje je odjednom postalo san. Moj novi konj Mališa bio je miran i poslušan, a ja sam se rado pridružio sporijem kontingentu na začelju grupe.

alt="Savjeti za jahanje: uvijek nosite kacigu">Atlas i čizmePonovno nasmijani nakon naporne jutarnje vožnje u Crnoj Gori

Do 5. dana bol je popustila i počeo sam uživati ​​u vožnji. Tijekom proteklih nekoliko dana moji kolege vozači bili su od velike pomoći u poboljšanju moje tehnike. Sada sam se osjećao snažnije i sigurnije nego ikad prije. Vozili smo se pokraj blistavo zelenih jezera i visokih planinskih prijevoja kroz dramatični Nacionalni park Durmitor i, moj Bože, oduzima dah.

Ubrzo sam imao dovoljno samopouzdanja da ponovno galopiram i shvatio sam zašto je grupa uvijek bila toliko željna da ide brže. Trenutak kada konj promijeni hod i pobjegne velikom brzinom apsolutno je uzbudljiv. Prodire kroz vaše tetive i iskri kroz vašu krv dok ne pomislite da ćete doslovno ostati bez daha.

Video: Mathilde Coolen

Nakon šest dana jahanja, prošli smo dan proveli rafting na rijeci Tari i spuštanje ziplinom preko kanjona rijeke Tare, koji je dug 82 km i dugačak 1300 m (4300 stopa) na najdubljoj točki. Dok je tjedan završavao i pripremao se za svoju posljednju noć u Crnoj Gori, razmišljao sam o tjednim događajima.

Bilo je uspona i padova i ponekad sam se bojao da jednostavno nisam dovoljno iskusan za putovanje, ali strpljenje mojih suputnika bilo je beskrajno, a njihovo vodstvo neprocjenjivo. Pomogli su mi kroz posjekotine i modrice i doslovno pogrešne korake. Proveli su me kroz najnižu točku od 4. do 6. dana kada sam mogao u potpunosti uživati ​​u uzbuđenju, slobodi i neizrecivoj radosti jahanja konja. Nije pretjerano reći da sam se rijetko kada osjećao življim.

Jahanje u Crnoj Gori: najvažnije

Što: Jahanje u Crnoj Gori stazama jednoroga. Planinska i morska vožnja od sedam noći uključuje šest dana u sedlu i pokriva ukupno 130 do 150 km (četiri do sedam sati jahanja dnevno).

Gdje: Odsjeli smo u mješavini eko-koliba i planinskih koliba, uglavnom sa zajedničkim kupaonicama. Vozači mogu zatražiti privatne sobe, ali to se ne može jamčiti jer je smještaj u planinama ograničen.

alt=“Naše prvo i posljednje noćenje”>Atlas i čizmeNaša prva i zadnja noć

Sobe su tople i udobne, a hrane ima u izobilju. Uz prethodnu najavu moguće je poslužiti i vegetarijance (na to podsjetite svog vodiča po dolasku).

Kada: Najbolje vrijeme za jahanje u Crnoj Gori je od lipnja do rujna kada je vrijeme toplo i sunčano. Obavezno spakirajte slojeve i kabanicu jer planine mogu biti hladne i kišne čak i usred ljeta.

Kako: Bio sam na jahanju u Crnoj Gori s Unicorn Trailsom, specijaliziranim turoperatorom s gotovo 20 godina iskustva u jahanju. Odabrao sam Unicorn Trails zbog njihove predanosti odgovornom turizmu u industriji. Tvrtku je osnovao veterinar i ljubitelj konja te stoga proaktivno pristupa odgovornom turizmu. Provjerite njihova putovanja u Crnu Goru ovdje ili istražite cijeli popis odredišta. Tel: 01767 600 606, E-mail: info@unicorntrails.com.

Za Crnu Goru leti nekoliko međunarodnih zračnih prijevoznika. Imao sam super rani let pa sam rezervirao noćenje u ibis Styles London Heathrow Airport. Sobe su tihe, udobne i moderne (kao što ime sugerira). Tu je besplatni brzi WiFi, restoran u sklopu hotela i – najbolje od svega – brzi autobusi do terminala Heathrow 24 sata dnevno. Krenuo sam u 4:10 ujutro i prošao sam osiguranje točno 23 minute kasnije: savršeno za kasnu noć ili rani početak!

Rezervirajte letove po najpovoljnijim cijenama putem skyscanner.net.

stari=““>

Lonely Planet Montenegro je sveobuhvatan turistički vodič kroz Crnu Goru, idealan za one koji žele istražiti glavne atrakcije i krenuti manje putovanim cestama.

Izjava o misiji: Atlas i čizme
      .