Michael Niavarani: Glupost kao umjetnost - Cabaret premijera u parku!

Michael Niavarani: Glupost kao umjetnost - Cabaret premijera u parku!

30. svibnja 2025. ažurirana predstava “Homo Idioticus 2.0” s Michaelom Niavaranijem proslavila je svoju premijeru u Theater im Park. Ova predstava je nastavak njegovog prvog nastupa iz 2014. godine, koji ljude dijeli na različite kategorije. Provedena je duhovita analiza ljudskog ponašanja, pri čemu Niavarani likove klasificira kao potpune idiote, waplere, koferaše, idiote i otrcane. Posebno je provokativna njegova izjava da američki predsjednik, bez obzira na svoje postupke, ipak ima specifičnu ulogu.

Niavarani vidi prirodnu glupost kao najveći problem čovječanstva, dok je sklon staviti opasnosti umjetne inteligencije u perspektivu. Svojom oštroumnošću bavi se i aktualnim političkim temama, primjerice govoreći o vodećim političarima kao što su Herbert Kickl i H.C. Strache se ruga. Njegove satirične izjave o Putinu zasigurno će nasmijati publiku, ali sa sobom nose i ozbiljna promišljanja o vjeri, znanju, vjeri i znanosti.

Glupost i čovjek

U "Homo Idioticus 2.0", Niavarani ide dalje od komedije da bi razmišljao o ljudskom identitetu i evoluciji. Pitanja koja postavlja ne odnose se samo na današnje društvo, već i na ljudske instinkte i njihovo porijeklo. Unatoč identificiranim izazovima, Niavarani predstavlja optimistično gledište s kojim se čovječanstvo do sada dobro nosilo, što navodi na razmišljanje.

Te se teme ne razlikuju od pristupa u eseju Jean-Michela Rabatea, koji istražuje antropologiju gluposti. Esej se oslanja na ključne filozofe poput Kanta i Freuda, koji su se također uhvatili u koštac s prirodom i učincima gluposti. Kant se, na primjer, bavi različitim oblicima gluposti u svom djelu "Pokus o bolestima glave", koje je rana analiza i pruža zanimljivu vezu s Niavaranijevim satiričnim pristupom.

Humor kao političko sredstvo

Humor koji igra središnju ulogu u oba djela, bilo u Niavaranijevom kabareu ili u Rabatéovom eseju, ima katarzijsku funkciju u politici. Posljednje, ali ne i najmanje važno, Rabatéovo djelo također se poziva na lik Švejka iz književnosti Jaroslava Hašeka, koji se apsurdima militarizma suočava razigranom glupošću. Švejkove interakcije s policijom i birokracijom promatraju se kao odraz ljudskog iskustva i političke stvarnosti.

U tom kontekstu Rabaté predstavlja i poteškoće definiranja gluposti, što predstavlja izazov za filozofsku raspravu. Povezanost između gluposti i beskonačnosti dodatno su produbili mislioci poput Alaina Badioua, pokazujući da se glupost može promatrati ne samo kao individualni nego i kao kolektivni fenomen. Ovo u konačnici vraća univerzalnu prirodu gluposti u puni krug Niavaraninim temama i njihovoj važnosti danas.

Ulaznice za predstavu “Homo Idioticus 2.0” dostupne su već od 39 €. Program obećava ne samo zabavu, već i dublje uvide u ljudsku prirodu i izazove koji utječu na nas kao društvo.