Nepoznati dokumenti otkrivaju tajnu veleposlanstva Tensho

Nepoznati dokumenti otkrivaju tajnu veleposlanstva Tensho

U izvanrednom otkriću otkriveni su neobjavljeni dokumenti koji se odnose na "Veleposlanstvo Tensho" iz Japana u Rim, koji sada pružaju uvid u važno putovanje prije 440 godina. Prema Fidesu, povijest veleposlanstva seže u 1585., kada je u ožujku te godine otputovalo u Rim kako bi ga primio papa. Naziv "Tensho ambasada" odnosi se na desetu godinu Tensho ere u japanskom kalendaru.

Ovu povijesnu misiju pokrenuo je Alessandro Valignano, talijanski isusovac i posjetitelj Japana. Odabrao je četiri mlada dostojanstvenika iz kršćanskih daimyō obitelji koje je poslao na put u Europu. Izaslanike je pratio Diogo de Mesquita, portugalski isusovački svećenik koji je djelovao kao učitelj i tumač. Cijelo putovanje trajalo je od 1582. do 1590. godine i imalo je za cilj proširiti crkveno znanje o Japanu.

Putovanje i važni sastanci

Poslanstvo je imalo sreću sudjelovati u važnim događajima u Rimu, uključujući izbor pape Siksta V. 24. travnja 1585. Pisma kardinala Bonellija uvjeravala su poslanstva u častan tretman. Povijesno su vrijedni i podaci koje je veleposlanstvo bilježilo u svojim putnim izvješćima. Upoznali su se sa španjolskim kraljem Filipom II., Francescom I. de' Medici i drugim visokim ličnostima.

Poslanstvo, čije su pojedinosti uključivale sastanke u gradovima kao što su Madrid i Lisabon, također je posjetilo istaknuta mjesta kao što su samostan El Escorial, Sveučilište Alcalá, Talavera de la Reina i Toledo. Stigli su do Rima i dobili titulu “Cavaliere di Speron d’oro”. Kada su se 21. srpnja 1590. vratili u Japan, ušli su u povijest ne samo kao veleposlanici, već i kao kulturni nositelji.

Promicanje interkulturalnog dijaloga

Valignano je odigrao ključnu ulogu u promicanju međukulturalnog dijaloga između Istoka i Zapada. Ovu ideju o slanju japanskog veleposlanstva u Europu zamislio je on, a misiju su sponzorirali istaknuti Kirishitanski daimyōi kao što su Ōmura Sumitada, Ōtomo Sōrin i Arima Harunobu. Mancio Itō je odabran kao govornik u ovoj grupi.

Dokumenti, sačuvani u državnom i biskupijskom arhivu, sadrže i putopise i opise japanske kulture uvedene u zapadna društva. Zahtjevi veleposlanstva uključivali su, između ostalog, i srebrne svijećnjake za katedralnu crkvu u Milanu.

Proces otkrivanja izvornih temeljnih dokumenata ide ruku pod ruku s nadolazećim predstavljanjem knjige “TENSHŌ 天正, Diario di un pellegrinaggio giapponese alla Curia romana (1585.)”. Ovo djelo, koje su 29. svibnja 2025. u Rimu objavili nadbiskup Paolo Giulietti i drugi povjesničari, obećava daljnje rasvjetljavanje povijesnog značaja veleposlanstva Tensho.

Četiri velikaša u pratnji, uključujući Mancia Itōa, Miguela Chijiwu, Juliãoa Nakauru i Martinha Haru, također su doživjeli tragične sudbine tijekom svog vremena u Europi, dokumentirajući svoj utjecaj i izazove kršćanstva u Japanu. Julião Nakaura, na primjer, pogubljen je kao mučenik u Nagasakiju 1633., dok je Martinho Hara prognan u Macau 1614.

Zaključno, Veleposlanstvo Tensho ne samo da predstavlja značajnu diplomatsku misiju, već je odigralo i ključnu ulogu u povijesti kulturne razmjene između Japana i zapadnog svijeta. Ovi novi dokumenti nude priliku za preispitivanje ovog narativa i razumijevanje utjecaja japanske delegacije na odnose među kulturama.